04.06.2002. |
Japanska glazba: zvonki saharin
|
Konačno je došlo vrijeme da srušimo sve predrasude: Japanci nisu karaoke nacija i nisu samo puki imitatori. Imaju i oni svoje Karayane i Britney Spears. Pitanje je samo kada i gdje slušaju sve one Hrvate koji se tamo prodaju ko ludi. Kada američki magazin Billobard napiše 'J-Pop je svakim danom sve jači', možda je zbilja vrijeme da stavimo u player i nešto njihovo. Kritičari preporučaju: krenite ziheraški, recimo, pedesetogodišnjim kompozitorom Ryuichijem Sakamotom, koji slovi kao pionir elektropopa. Eterični ljepotan surađivao je, među ostalima, i s Madonnom, Davidom Bowiejem, a bacio je svoj potpis na filmsku glazbu "Posljednjeg kineskog cara" i "Malog bude". U regalu ima nekoliko nagrada. Nakon njega, mogli biste konzumirati ukusan koktel sastavljen od bossa nove i disco sounda i poslušati kako zvuči hit duo number one - Pizzicato Five. Nakon njih poslušajte kako zvuče Cibo Matto, Shonen Knife, Cornlius i DJ Krush ili, još bolje, future jazz Kyoto Jazz Massive. Razočarati se nećete. Za Ayumi Hamasaki ne dajemo ruku u vatru, no sam naziv 'japanske Britney Spears' nekako mami i zove na usporedbu. Oprez dijabetičarima, navodno ima previše saharina; 189 milijuna dolara od prodanih ploča i samo 23 godine. Razlog više da je poslušate, cura se već ubraja u kategoriju opće kulture, jer valja znati prepoznati čime to japanski tinejdžeri ukrašavaju svoje zidove i za kime to vrište kada je ugledaju na ulici. |
A.O. |
nazad | vrh | napred | izvor: KL!K |